Konj u terapijskom jahanju

U provođenju terapiskom jahanja jedan je od najvažnijih faktora konj, te je od iznimne važnosti pravilno ga izabrati. Kako ne može svaka životinja raditi dresuru ili skakati prepone, tako nije ni svaki konj pogodan za terapijsko jahanje. Zapravo, to je jedan on najtežih zadataka za jednoga konja te treba ispuniti dugi niz zahtjeva prije nego ga se upoće pokuša uključiti u terapijski program.

Primarni zahtjevi su vezani uz;

Fizičku građu i kretanje konja, te njegovo zdravlje

Građa i veličina konja se odabire tako da on odgovara osobi s invaliditetom i njezinim potrebama i oštećenju. Kod nekih je oštećenja potrebno imati uskoga konja, dok je kod nekih potreban širok i stabilan konj. Naravno da biste trebali imati više konja različite građe kao biste bili u mogućnosti zadovoljiti potrebe svih potencijalnih korisnika.

Svaki konj ima specifičan način kretanja; vrlo miran ili aktivan hod, ravan ili energičan kas, te ravan ili zahtjevan galop. Naravno, u terapiji nam galop nije prioritet ali trebamo itekako obratiti pažnju na hod i kas, jer jednako kao i kod građe tijela – nekima je korisnicima potreban konj koji je potpuno mekih kretnji, a drugima je poželjno da je konj nešto tvrđi, itd.

Najvažniji dio ove stavke jest zdravlje konja, koje bi naravno trebalo biti besprijekorno. Ne bi smjeo imati nikakvih problema s nogama – oštečene tetive, vidljive znakove šepanja, nepravilnih kretnji ili nešto slično. Sve je to moguće uočiti dok konj slijedi vodiča, te pri radu na lonži. Također je poželjno rukom provjeriti stanje njegovih koščatih dijelova. Osim toga, trebao bi imati potpuno zdrava pluća (pravilno disanje, bez „škripanja“ u mirovanju i poslije aktivnosti) i srce (broj otkucaja u srazmjeru s aktivnostri konja). I naravno, po općem svom statusu konj bi svojim izgledon trebao odgovarati izgledu zdravoga konja (vidjeti članak iz prethodnih brojeva – zdravlje konja).

Temperament

Postoje dvije krajnosti kada govorimo o temperamentu konja – flegmatičan, odnosno onaj koji „ne mari za svijet oko sebe“ i vatren odnosno onaj koji reagira i na najmanje podražaje. No konji su najčešće negdje između ove dvije krajnosti, bliže jednoj ili drugoj. Za terapiju nam nije potreban baš vatren konja,dakle draža nam je ova druga opcija – miran i staložen konj s kojim ćemo moći kvalitetno surađivati. Temperament je uglavnom nasljednja karakteristika, tako da se donekle može preporučiti konje pogodne za terapiju prema pasmini.

Naravno, tu je i naučeni faktor, konji koji su preplašljivi, agresivni, zlovoljni, agresivni . Ovakvo se ponašanje poprimi kada se loše rukuje s konjem, te on kroz neko vrijeme poprimi „loše navike“ poput griženja, ritanja, napadanja ljudi i slično..

Odmah nakon odabira konja po građi, kretanju i zdravlju – napravite selekkciju prema temoperamentu. Čak i najbolje građen i iznimno kvalitetan konj koji pokazuje mrzovolju prema ljudima neće izdržati svakodnevni pritisak rada s ljudima i uskoro će se početi ispoljavati problemi u ponašanju. Dakle, konji s nazovimo to „lošim temperamentom“ bi trebali biti automatski diskvalificirani iz daljnjeg odabira.

Kondicija

S obzirom na kondiciju, konj može biti u  odbroj ili lošoj kondiciji. Dobra je meka ili radna kondicija; meka označava lijepo oblikovanog konja koji je dobroga zdravlja, ali nema dovoljno razvijenu muskulaturu. Radna je ona koju karakteriziraju čvrsti i dobro razvijeni mišići koji omogućavaju podnošenje velikih napora. Lošu kondiciju predstavlja premršav ili predebeo konj koji s obzirom na svoje stanje nije u mogućnosti obavljati zadatke koji se postavljaju pred njega.

Poslušnost i školovanost

Naravno da konji za rad u terapijskom programu moraju biti kvalitetno školovani. Zato se u programu obično ne koriste premladi konji, koji još nisu usvojili potrebna znanja. Uobičajno je da konji koji sudjeluju u terapiji znaju pravilno slijediti vodiča na ruci, da su poslušni na lonži, poznaju glasovne naredbe, nemaju straha od biča, te slijede naredbe listom pri jahanju, poslušni su na žvalu, i općenito staloženi pod sedlom.. naravno, tu je još i cijeli niz specifičnih zahtjeva – da ne reagiraju burno na druge konje, vikanje, nekontolirane kretnje jahača i druge situacije koje se mogu dogoditi u radu s korisnicima.

Kada naiđete na konja koji ispunjava sve ove zahtjeve, čestitamo – našli ste idealnog partnera i suradnika za terapijsko jahanje. Zapravo, stanje u udrugama je daleko od idealnog, veliki broj konja dolazi iz donacija i svaki od njih ima svoju životnu priču i problem, ali to se sve ustrajnim radom nastoji minimalizirati. Ako kupujete konja, birajte najbolje u svojim financijskim okvirima. Ipak, nemojte uzeti konja koji je povoljan ali na očigled ne odgovara potrebama i nadati se da ćete ga preodgojiti, to zahtjeva veliku stručnost, vrijeme i odricanja. Ako dobivate konja iz donacije, nemojte mu baš gledati u zube, ali nemojte ni uzeti zato što je besplatan alo vceć pri prvom susretu vidite da se neće uklopiti u program i odgovarati vašim potrebama.

Na svakoj se od ovih stavki da poraditi, zdravlje je moguće djelomično unaprijediti, loše navike polako suzbijati, razviti dobru kondiciju, te konja dodatno školovati. Ali sve je to dugotrajan proces za koji se treba odlučiti.

Terapija je, kao što sam već spomenula, iznimno naporan posao za konja, te ne samo da u startu treba odabrati konja koji će se u nju moći uklopiti, nego treba osigurati da će zadržati te svoje kvalitete i nakon što provede dulje vrijeme u programu.