Sat terapijskog jahanja
Za kvalitetno terapijsko jahanje treba imati čvrsto definiran okvir za njegovo provođenje. Struktura svakog sata ovisi o korisniku kojemu on treba biti u potpunosti prilagođen. Napredak, motivacija i interes korisnika ovisi direktno o strukturi sata, te o sposobnosti instruktora ali i drugih učesnika da ga prilagode željama i potrebama korisnika.
Grubo definirana struktura bi trebala biti;
- Pojahivanje - može biti izvedeno sa zemlje, bloka ili rampe. Bez obzira na izbor, pri svakom nam je pojahivanju potrebna pomoć brem tri volontera ali obavezno mora biti vođeno od strane instruktore terapije.
- Provjera i prilagodbe opreme - svakom korisniku potrebno je prilagoditi opremu, postaviti stremene na odgovarajuću dužinu, te općenito pomoći jahaču da se udobno i pravilno smjesti u sedlu.
- Zagrijavanje na konju - prije početka jahanja potrebno je zagrijati jahačeve mišiće tjelovježbom koja se djelomično provodi i individualno sa svakim korisnikom.
- Rad na određenoj temi - glavni dio sata prije kojega je potrebno objasniti današnju temu i demostrirati ju. Unapređivanje jahaće vještine se provodi postupno, a važno je voditi računa da su vještine i mogućnosti svih jahača u grupi na podjednakom stupnju kako bi mogli skupa raditi.
- Opuštajuća igra - nakon napornog dijela sata potrebna je zabavna aktivnost koja je svojesvrsna nagrada korisniku, te osigurava nastavak intrese iz sata u sat. Igra mora biti zanimljiva, ali u isto vrijeme izvediva za jahača jer ga uspjeh potiče na daljnje napredovanje.
- Sjahivanje - završni dio sata koji se može odvijati na rampi ili uz pomoć, jednako kao i pojahivanje potrebno je više volontera i vođenje od strane instruktora terapije
Jedan od najznačajnijih faktora jednoga sata jest komunikacija između instruktora terapije i korisnika. Ona mora biti ugodna, jasnog izričaja, te dovoljno informativna kako bi se objasnilo što se očekuje od jahača, te uvijek imati pozitivan karakter koji potiče na daljni razvoj.
Osim strukture sata postoje još neka pravila koja se moraju poštivati kao bi se osigurao odgovarajući nivo sigurnosti koji je udruga ili klub dužna imati kako bi korisnik imao adekvatne uvjete za svoju rehabilitaciju;
- Satovi terapije se trebaju provoditi u dresurnom manježu sa označenim slovima, ograđenom ogradom koja treba imati mogućnost zatvaranja vrata za vrijeme sata.
- Sat bi se trebao provoditi sa skupinom do pet ili maksimalno šest jahača, koji bi svi bi trebali imati podjednake poteškoće i biti na podjednakom stupnju u vještini jahanja.
- Važno je dobro objasniti temu koja će činiti glavni dio sata, te paziti da se u jednom satu proteže samo jedna tema – nakon koje će uslijediti zabavna i relaksirajuća aktivnost.
Prema svemu gore navedenom imate prilike vidjeti kako bi jedan sat terapije trebao izgledati, no kao što sam već spomenula to je samo grubi okvir. U svakom satu terapije trebalo bi biti dovoljno mjesta za improvizaciju, što znači da neće baš svi satovi ići ovim „školskim“ primjerom. Upravo te varijacije koje ubacujemo u sat su ono što mu daju draž i održavaju interes korisnika, bez njih bi satovi bili suhoparni i naporni – a to je nedopustivo u ovakvim projektima.
