Kontraindikacije za terapijsko jahanje

Odmah nakon indikacija za terapijsko jahanje, dolaze na red kontraindikacije, jer one su jednako važne kao i ove prve spomenute. Koliko terapijsko jahanje može pridonjeti poboljšanju zdarvstvenog stanja osobe čija je poteškoća, recimo to „obradiva“ terapijskim jahanjem, postoje i one kojima je ono kontraindicirano. Razlozi tome mogu biti vrlo različiti, kod nekih oštećenja može dolaziti do pogoršanja stanja ako osoba npr. sjedi uspravno, pomiče vratne kralješke naprije-nazad, širi donje ekstremitete kako bi pojahala na konja, itd.. sve je to važno znati, jer ako osoba kojoj je to kontraindicirano pohađa satove terapijskog jahanja, njezino se zdravstveno stanje može značajno ugroziti. Osim pravilnog vođenja sata terapije, ovo je možda jedan od najvažnijih razloga zbog kojih svaki korisnik terapijskih programa mora inzistirati na educuranom vođenju terapije. Isto tako, sve veći broj terapijskih udruga traži preporuku zdravstva, odnosno liječnika odgovarajuće specijalizacije, preporuku za terapijsko jahanje, odnosno mišljenje da li je dotični korisnik sposoban sudjelovati u takvom programu.. nažalost, ta je suradnja još uvijek u povojima, ali ima liječnika koji su ovu metodu rehabilitacije prihvatili s veseljem i potpomažu ju na sebi svojstvene načine.

Kod nekih osoba se može odmah zaljučiti da bi terapijsko jahanje bilo automatski kontraindicirano, dok se kod drugih kontraindikacije odrđuju na osnovu trenutnog stanja.

Ovo je naravno samo dio mogućih kontrindiciranih dijagnoza, ali svaki je čovjek individua za sebe, pa je takvo i njegovo zdravstveno stanje. Većini ljudi s gore navedenim dijagnozama će jahanje biti kontraindicirano, no ipak postoji određeni broj onih kojima neće. Svaka dijagnoza ima svoje specifičnosti, nadam se da ćemo s vremenom obraditi svaku od njih temeljitije, ali za sad je dovoljno navesti kao primjer osobu kojoj je kao poteškoća naveden hidrocefalus – iako je generalno kontraindicirano, terapijsko jahanje se može provoditi ako se nađe odgovarajuća kaciga koja neće vršiti pritisak na šant i izazivati njegovu disfunkciju.

Postoje još neki pojmovi koje je važno spomenuti zajedno sa kontraindikacijama;

• Svaki bi polaznik programa trebao biti upozoren, on ili njegovi skrbnici, da ovakav program ipak u sebi sadržava određenu doz rizika. Neizostavan dio programa je još jedno živo biće - konj, čije reakcije ipak ne možemo  u potpunosti predvidjeti. Zato je važno biti svijestan da, unatoč visokim sigurnosnim mjerama, postoji realna mogućnost od pada. Takav bi pad imao daleko teže poslijedice na osobu s posebnim potrebama neko na potpuno zdravog čovjeka.
• Korisnik programa terapijskog jahanja ne može biti osoba mlađa od dvije godine. Sa djecom od dvije do četiri godine nije dovoljno da je instruktor licenciran za terapijsko jahanje, trebalo bi na satu terapije biti i prisutan fizioterapeut educuran za hipoterapiju.
• U provođenju programa glavni su sudionici korisnik i sredstvo rada – konj. Ako program djeluje loše na iti jedno od to dvoje, radi se u kontraindikaciji
• Jednako tako je kontraindikacija ako se korisniku ne može pružiti odgovarajuća specifična oprema koja odgovara njegovom oštećenju.
• Bez obzira na to da li je za  neko oštećenje terapija jahanjem indicirana, ako kod određenog korisnika dolazi do pogoršanja stanja ili se javlja bol – radi se o kontarindikaciji.

Terapijsko je jahanje vrlo delikatan proces koji se naizgled čini jednostavan i lako izvediv, no ne dajte se zavarati. Kao i svaka druga metoda rehabilitacije, i ono zahtjeva visoki nivo stručnosti, bez koje nije moguće kvalitetno odvijanje programa.

Jednako kao i za indikacije, i za kontraindikacije se najbolje obratiti u obližnju vam udrugu ili klub za terapijsko jahanje, te potražiti savijet od njihovog instruktora.