Povijest terapijskog jahanja

Već je i na prvi pogled jasno da samo jahanje seže daleko u povijest, i da je ta suradnja između konja i čovjeka ukorijenjena duboko u nama. Iako nije zabilježeno kada se točno počelo primjenjivati terapijsko jahanje, poznato je da se pojam kao takav spominje još u doba stare Grčke te se na njega može naići i u dijelima poznatih filozofa kao što su Hipokrat (460-377.pr.Krista!), Merkurialis, te Tissot koji tvrde da je hod konja najbolja terapija. Tijekom I. sv. rata u Velikoj Britaniji, u bolnici Oxford, provođeno je terapijsko jahanje za vojne invalide.

Procvat terapijskog jahanja događa se zasigurno 1952. nakon Olimpijskih Igara u Helsinkiju, gdje je Liz Hartel u dresurnoj kategoriji Grand Prix, osvojila srebro unatoč preboljenoj dječjoj paralizi. Ta pobjeda nije bila važna samo za nju, već i za sve druge osobe s posebnim potrebama jer je ukazala kako i invalidi imaju velike mogućnosti i potencijale u sportskom jahanju. Tek nakon toga se diljem Amerike i Europe otvaraju terapijski centri koji proučavaju dobrobiti koje donosi treapijsko jahanje u okvirima moderne medicine. 1969. je također velika godina za terapijsko jahanje jer je tada osnovano Britansko udruženje za terapijsko jahanje (uz potporu kraljevske obitelji), kao i NARHA – američko udruženje za terapijsko jahanje. (Više informacija na www.narha.org) Iz spomenutih udruženja je 1992. proizašla AHA, tj. američko udruženje za hipoterapiju koje već 1992. postavlja određene standarde u radu hipoterapije, te 1999. provodi prvi ispit za hipoterapeute.

Danas

Terapijsko se jahanje u nekom od svojih oblika provodi u većini zemalja svijeta. Hipoterapija je postala dio klasične medicinske terapije, a samo u SAD-u postoji više od 600 terapijskih centara koji okupljaju doktore, fizijatre, logopede, radne terapeute i učitelje jahanja na jednom mjestu, pružajući tako sveobuhvatnu terapiju. Terapijski jahači, osobe s posebnim potrebama, pokazuju nam svoja zapanjujuća dostignuća na nacionalnim i internacionalnim natjecanjima u konjaništvu.
Zanimanje instruktora terapijskog jahanja je postalo zasebna profesija i postoje instruktori koji se bave isključivo terapijom. Fakulteti diljem svijeta uvrštavaju programe hipoterapije u svoje nastavne planove, a na nekim se američkim sveučilištima i školuju hipoterapeuti....
Terapijsko je jahanje postalo iznimno dobro organizirana, svjetski priznata metoda rehabilitacije koja poboljšava život ne dopuštaju svojim tjelesnim i mentalnim ograničenjima da ih sputavaju.